Rođendan moje Crkve
Pedesetnica - Duhovi, 2016.
Podrijetlo naziva "crkva" nije sasvim jasno. Općenito se drži da potječe od grčke arhaistične riječi kyriaké, što znači: Gospodnji tj. dom.
U nedjelju je slavljen blagdan Duhova koji se s pravom smatra rođendanom Crkve - zajednice vjernika. Ovdje objavljujemo jedan tekst na tu temu iz knjige "Naša obitelj slavi crkvenu godinu" koji nam može pomoći spoznati našu osobnu (ne)pripadnost toj zajednici vjernika u punom smislu te riječi.
Osjećam se kao na Duhove
Pedesetnica (C), 2016.
Danas je za kršćane svetkovina Duhova ili Pedesetnica. Spominjemo se događaja kada je Duh Sveti, pedeset dana nakon Isusova uskrsnuća, sišao na Mariju, apostole i druge učenike kada su se prigodom blagdana Pedesetnice okupili u Jeruzalemu, a mnoštvo se "dalo krstiti te su primili darove Duha Svetoga". Ovaj događaj se u kršćanskoj tradiciji...
Uskrsna čestitka, 2016.
Dragi župljani, dragi vjernici!
Uskrs. Rođen u Betlehemu, čovjek i Bog, Isus Krist donosi čovječanstvu poruku mira, ljubavi i otkupljenja. Tako jednostavno. Tako genijalno jednostavno. Bez obzira što je bilo nakon toga, ili prije toga. Božje djelo ne dopušta nam šutjeti o ovoj poruci.
Svjetlo dolazi na ovaj svijet. Nada za tražitelje, sigurnost za vjernike. Ali Isusova poruka je potpuno drugačija ljudskom shvaćanju.
On ne kaže: Ustraj u svom pravu u svakoj sitnici i nikada ne popuštaj nego - oprostiti ne sedam nego sedamdeset puta sedam (uvijek nanovo).
On ne kaže: Skupljaj što više materijalnih dobara nego - pravo blago može se skupiti samo u srcu.
On ne kaže: Gdje god da jesi, svugdje budi prvi, uvijek ispred drugih nego - prvi će biti posljednji.
On ne kaže: Posti svakako između Pepelnice i Uskrsa kako biste poljepšali vitku liniju nego - dnevno poradi na duhovnosti svoje duše, oplemeni svoje srce.
On ne kaže: Laktaj se nemilosrdno, uništi one koji ne vjeruju ili ne misle kao ti nego - ljubi bližnjega svoga kao samoga sebe.
On ne kaže: Otjerajte smrt od sebe nego - uništite joj žalac. Smrt dolazi nenaručeno, nepovratno i to sigurno za svakoga.
Isus tu zlokobnu smrt na križu uzima u najvećem naponu života. Ali on je tu smrt porazio u ime grješnoga čovječanstva i omogućuje nam da budemo sudionici njegova uskrsnuća. On ovu milost daje ljudima koji vjeruju u njega. Jer ljudi traže nešto što ni sami ne mogu imenovati što to jest. Isus nas ne ostavlja same u tom traženju i pokazuje nam put iz tame u svjetlost života. On nebrojenima mijenja živote, dovodi ih do cilja i smisla. Gdje smo mi na toj listi?
I nama anđeo u ovom milosnom vremenu poručuje: Ne plašite se! Isusa tražite, Nazarećanina, Raspetoga? Uskrsnu! Nije više u grobu. Jer kamen je maknut, grob je prazan. Budimo njegovi svjedoci bez straha i uzmicanja. Navijestimo konačno ovom od Boga otuđenom svijetu da je jedino Isus Krist naš Otkupitelj i Učitelj. Svi lažni proroci i promotori bezboštva koliko god medijski bili jaki kod osvjedočenih vjernika nemaju šanse.
Svima Vama, dragi župljani, Vašim prijateljima i susjedima želim da u obiteljskom i prijateljskom ozračju doživite Kristov uskrsni mir, zahvaćen nadom i optimizmom te Vam od srca želim i čestitam SRETAN USKRS!
Vaš župnik
Mijo Šibonjić
i župni suradnici
Danas - Hosana! Sutra - Raspni ga!
Cvjetnica, 2016.
Običaj blagoslova grančica na Cvjetnu nedjelju ima svoje utemeljenje u evanđeoskom izvješću o Isusovu pobjedonosnom i svečanom ulasku u Jeruzalem gdje ga je dočekalo mnoštvo naroda među kojima "mnogi prostriješe svoje haljine po putu, a drugi narezaše zelenih grana po poljima" (Mk 11,8) i dočekali ga palminim grančicama (Iv 12,12) kličući mu: "Hosana Sinu Davidovu! Blagoslovljen onaj koji dolazi u ime Gospodnje! Hosana u visinama!" (Mt 21,9).
Izvješća kazuju da običaj ophoda s grančicama među kršćanima potječe iz 4. st. u Jeruzalemu, a kasnije se pak s istoka širi i na zapadnu Crkvu. Oko 1000. godine slavljenje Cvjetnice ophodom s grančicama je obuhvatilo cijeli kršćanski svijet.
Današnje bogoslužje nije neki povijesni spomen koji ima folklorni značaj već njime danas ulazimo u godišnju proslavu vazmenog otajstva. Tim činom slijedimo Krista koji jašući na magarcu pobjedonosno ulazi u Jeruzalem. Slijedit ćemo ga i u Uskrsnuću kad nanovo dođe. Tada ćemo opet moći klicati "Blagoslovljen koji dolazi u ime Gospodnje!"
Sigurno se mnogi pitaju, da u dan kad slavimo kraljevski Isusov ulazak u Jeruzalem Crkva propisuje čitanje i razmatranje Isusove muke. Ogromno je proturječje između razdragane mase s granama palmi na ulasku u Jeruzalem koja kliče pred Isusom u odnosu na tu istu povorku koja izlazi iz grada s drvom križa i ogoljenim šibama tjerajući pred sobom tu istu osobu kojoj jučer klicahu. Prevelika je razlika između radosnog usklika: ''Hosana'' i krikova mržnje: ''Raspni ga.''
Svečani i radosni ulazak u procesiji u crkvu predstavlja poziv svakog kršćanina. Krenuli smo za Isusom i prihvaćamo ga kao svoga Učitelja jer nam nudi Radosnu vijest, jer je sposoban ostvariti naše najdublje težnje za sretnim, mirnim i radosnim životom. Mi vjerujemo Bogu i Svetom pismu da je on to uistinu sposoban učiniti, i da želi to učiniti za svakoga od nas. Zato smo krenuli za njim. To je bio naš kliktaj: ''Hosana Sinu Davidovu!'' Ali Crkva danas produbljuje naš poziv. Poziva da se ne zaustavimo već na samom početku, na osjećaju lijepe ugode u spoznaji da smo Isusovi, na samom klicanju i prostiranju haljina na kratkom putu kuda je Isus prošao jašući na magarcu, nego da se ohrabrimo krenuti i dalje za njim, puno dužim putem kojim je prošao noseći svoj križ. Mi jesmo pozvani na sreću, ali da bi se ta sreća doista i ostvarila trebamo istinskim korakom krenuti za Isusom.
Krenimo za Isusom od postaje do postaje, od Cvjetnice preko Velikog petka do Uskrsa! Neka nas te misli prate kada - na Cvjetnicu - budemo u procesiji s maslinovim grančicama i kada s poštovanjem i razmišljanjem budemo pozorno pratili izvješće Muke Isusove po evanđelistu Luki. (pek)
