Naša obitelj slavi crkvenu godinu
Sveti Martin
Martin iz Toursa ušao je u kršćansku povijest po jednom lijepom bratskom postupku. Legenda govori o tadašnjem rimskom vojniku, koji je jednog iznimno hladnoga zimskog dana podijelio svoj ogrtač s nekim siromahom, koji na sebi nije imao ništa. Uobičajeno je u mnogim mjestima da se 11. studenoga na dječjim misama dijele komadi odjeće. S obojanim lampionima u ruci slave djeca uspomenu na toga plemenitog čovjeka, kojemu se Isus pokazao u snu i dao primjer: Što si učinio jednom od moje najsiromašnije braće, meni si učinio. Na kraju svečanosti djeca dobivaju jabuku - tzv. „Martinovu gusku“, načinjenu iz krep-papira u obliku ptice, koja je na dan posvete crkve ukusna blagdanska pečenka.
Guske su izdale Martina, kad se u bijegu sakrio u staji od stanovnika Toursa, koji ga htjedoše za svoga biskupa. Godine 371. postao je biskupom njihova grada i jednim od najpoznatijih svetaca svog vremena.
Mnoge, pogotovo one starije crkve, posvećene su upravo svetom Martinu, ali su se i veći gradovi stavljali pod njegovu zaštitu. Blagdan sv. Martina je inače dan sretnih, dan sreće. Bio je to dan kad su se svojedobno iz onoga što je Bog dao, ali i na drugi način vraćali stari dugovi. Sluge su na Martinje dobivale svoju godišnju plaću. Čak su i vremenske prilike tog dana nagovještale izglede vremena u sljedećoj godini. U nas se u mnogim krajevima blagoslivlja mošt, koji tada postaje vinom.
Prijedlozi
• Sami ćemo napraviti Martinovu gusku ili ispeći Martinov kruh i njime darivati jedni druge.
• Nastojat ćemo potaknuti djecu na prikupljanje plodova toga dana i njima darivati djecu u vrtiću, ali i odrasle.
• Iz plodova, koji nam stoje na raspolaganju, izdubit ćemo krasnu svjetiljku, laternu.
